Tarifni stavovi na osnovu kojih se utvrđuju tarifni stavovi za prodaju električne energije su: obračunska snaga, aktivna energija i reaktivna energija.
Obračunska snaga ili vršna snaga je maksimalana izmerena srednja vrednost aktivne snage u vremenu od 15 minuta u toku meseca i meri se maksimetrom.
U praksi troškovi vršne snage su u proseku između 30 % - 50 % ukupnog računa za utrošenu električnu energiju, a može se desiti da cena koju platimo za obračunsku snagu premašuje iznos za utrošenu aktivnu snagu.
Iz cenovnika, vidimo da je cena kilovata vršne snage 620,52 din. za svaki kilovat (mereno na niskom naponu) do vrednosti ugovorene snage; a ako je potrošnja veća, iznos razlike od ugovorene do ostvarene snage naplaćuje se po 1241,04 din./kW.
Opravdanje za ovako visoke cene, EDB preduzeća vide iz razloga što mora da se ostvari stabilnost sistema i optimalni režim rada elektroenergetskog sistema a glavni način da se to ostvari je da kupci električne energije budu u okvirima ugovorene potrošnje.
Iz napred navedenog jasno je da se mora analizirati mogućnost smanjenja troškova koje dobijamo na osnovu obračunske snage.
Upravljanje vršnim opterećenjem se ostvaruje kontrolisanjem radnih režima najvećih potrošača. Cilj je izbeći istovremeni rad, tj. rasporediti periode punog opterećenja različitih potrošača tako da se ne poklapaju.
energija
Vršno opterećenje
Tarifni stavovi na osnovu kojih se utvrđuju tarifni stavovi za prodaju električne energije su: obračunska snaga, aktivna energija i reaktivna energija.
Obračunska snaga ili vršna snaga je maksimalana izmerena srednja vrednost aktivne snage u vremenu od 15 minuta u toku meseca i meri se maksimetrom.
U praksi troškovi vršne snage su u proseku između 30 % - 50 % ukupnog računa za utrošenu električnu energiju, a može se desiti da cena koju platimo za obračunsku snagu premašuje iznos za utrošenu aktivnu snagu.
Iz cenovnika, vidimo da je cena kilovata vršne snage 620,52 din. za svaki kilovat (mereno na niskom naponu) do vrednosti ugovorene snage; a ako je potrošnja veća, iznos razlike od ugovorene do ostvarene snage naplaćuje se po 1241,04 din./kW.
Opravdanje za ovako visoke cene, EDB preduzeća vide iz razloga što mora da se ostvari stabilnost sistema i optimalni režim rada elektroenergetskog sistema a glavni način da se to ostvari je da kupci električne energije budu u okvirima ugovorene potrošnje.
Iz napred navedenog jasno je da se mora analizirati mogućnost smanjenja troškova koje dobijamo na osnovu obračunske snage.
Upravljanje vršnim opterećenjem se ostvaruje kontrolisanjem radnih režima najvećih potrošača. Cilj je izbeći istovremeni rad, tj. rasporediti periode punog opterećenja različitih potrošača tako da se ne poklapaju.
Grafikon potrošnje energije sa i bez kontrole vršnog opterećenja
U prvoj fazi se vrši instalacija mrežnih analizatora na ključnim energetskim tačkama u fabrici. Umrežavanjem analizatora svi podaci se dovode na centralni računar za nadzor i upravljanje potrošnjom. Time trenutno pratimo sve parametre potrošnje uključujući i trenutnu i vršnu snagu. Već u ovoj fazi dobijamo korisne informacije kao što su npr. utrošak električne energije po sektorima proizvodnje ili po jedinici proizvoda, preopterećenost kablova i transformatora, neuravnotežen rad...
U drugoj fazi se implementira upravljanje pojedinim potrošačima, njihovim rasporedom uključenja ili privremenim kratkotrajnim isključenjem potrošača koji neće narušiti proces proizvodnje, npr. klima-uređaji.
Period isplativosti investicije u najvećem broju slučajeva je ispod jedne godine.
